Miroslav Magola danas svoje psihokinetičke sposobnosti prikazuje Amerikancima, Njemcima, Francuzima... I drugima koji su zainteresovani da se uvjere u nju i njegove sposobnosti.
Samo mali broj ljudi može da se pohvali sposobnošću koju ima Miroslav, a i rijetki su oni koji, osim metala, privlače i druge materijale. U mladosti se bavio jogom, meditacijom. Oko 1987. godine dolazi u Njemačku. Povremeno radeći kao kuvar po prvi put je postao svjestan da se metalni predmeti „lijepe” za njegove ruke. Za njegove tijelo. U stanju je da ih, bez fizičkog dodira, privuče i podigne sa poda, a potom da ih održava u vertikalnom položaju, ali i prenese na drugo mjesto. Neke predmete može da drži u lebdećem položaju.
Njegova sposobnost je kao „magnetna sila”, ali ne u fizičkom smislu. Ona pričvršćuje predmete za njegovu kožu, ali naravno bez lijepka, ljepljive trake ili sličnih pomagala. To su metalni, ali i nemetalni objekti, a najteža stvar koju je do sada podigao imala je dva i po kilograma.
Skeptici od njega traže da podigne stvari vertikalno, zato najčešće koristi dlanove i čelo, ali isto tako može da to učini i grudima, leđima i drugim djelovima tijela.
Da bi dokazao nepovjerljivoj naučnoj zajednici da posjeduje neobjašnjivu moć, Miroslav Magola podvrgao se nizu testova koje su sproveli istraživači i naučnici u namjeri da utvrde da li čovjek može snagom uma da upravlja materijom.
Na spisku onih koji su se uvjerili u autentičnost ovog fenomena nalazi se veći broj profesora i doktora raznih profila, pretežno fizičara i psihologa. Jedan od njih je bio i fizičar, filozof i psiholog sa njemačkog Maks Plank instituta u Minhenu, dr Fridbert Karger. Testovima se pridružio, na svoj zahtjev, profesor dr Ruenstort-Bauer.
Njihov zaključak je „da je Miroslav Magola u stanju da privuče predmete pomoću psihokineze – on može podići objekte i pokretati ih okolo koristeći samo svoj um. Impresivna je bila Miroslavljeva sposobnost da barata šoljicom bez fizičkog kontakta. Podigao ju je i naginjao horizontalno i vertikalno. Šoljicu je držao i da lebdi u vazduhu, pomjera unaokolo i nakon toga spusti na pod...”
Doktor Konstantin Korotkov, profesor fizike na državnom tehničkom Univerzitetu u Sankt Peterburgu, koji se bavi i novom naučnom disciplinom – bioelektrografijom, odnosno istraživanjem ljudskog energetskog polja, takođe je provjerio nesvakidašnju sposobnost Miroslava Magola. Korotkov je, inače, poznat po tome što je unaprijedio tehniku Kirlijanove fotografije, objavio je preko 70 naučnih radova u vodećim časopisima za fiziku i biologiju. Vlasnik je dvanaest patenata iz oblasti fizike.
Ista zapažanja imali su dr Barbara Kupmen i dr Aleksandar Imič.
Prije par godina, za vrijeme neformalne demonstracije, Imič je vidio različite predmete – metalne i nemetalne – teške pretežno oko kilogram, koji su se „lijepili” za prste i čelo Miroslava Magola.
Kada su Miroslava pitali zašto nije pokušao da dođe do nagrade od milion dolara, on je objasnio:
„Priča sa gospodinom dr Džejmsom Rendijem je zanimljiva. Pozvao sam ga dva puta da dođe na javne demonstracije koje držim u Njujorku, jer mi je obećao milion dolara, ako sve to dokažem, čime sam sve obdaren. Ali on nikada nije došao, niti poslao nekoga iz svoje ekipe”.
Još se nisu sreli. Nije mu ni pisao. Miroslav je spreman da se sa njim sretne, na primjer, u nekoj televizijskoj emisiji i da demonstrira publici svoju sposobnost, čak i uz korišćenje pudera, što je dr Džejms Rendi insistirao.
Magola je voljan, pa čak i spreman, a i traži, da se podvrgne testovima dr Rendija, uz ponavljanje, dokumentovanje i eliminaciju mogućnosti manipulacije. Inače, Miroslav sve izvodi javno, bilo na pozornici bilo na televiziji. Potpuno je spreman da sve ponovi više puta uživo i dokaže svakom skeptiku da njegova sposobnost ne sadrži nikakve trikove.
Ključ za napredak čovječanstva je da proučimo sopstvena tijela. Na nesreću, skeptici su očigledno mnogo manje spremni da dovedu sopstvena ubjeđenja u pitanje, nego ih ponavljaju kao dogmatsku mantru. Izgleda da dr Rendi osjeća da bi izgubio milion dolara, iako slovi za „osvjedočenog borca protiv prevaranata”.
V. Lazarević